Mozak moderne elektronike
Da bismo shvatili važnost industrije poluprovodnika, potrebno je obratiti pažnju na samu osnovu moderne tehnologije na kojoj se zasniva gotovo svaki proizvod. Radi se o mikročipovima, a to su u osnovi integrirani strujni krugovi sačinjeni od poluprovodnika na bazi silicija. Već se iz samog imena može zaključiti da poluprovodnik nema iste osobine kao provodnik, stoga poluprovodnik u određenim uslovima djeluje kao izolator ili mijenja provodljivost, odnosno otpornost.
Izučavanje o poluprovodnicima datira još od vremena Alessandro Volta, koji je 1782. prvi upotrijebio pojam “poluprovodnik”. Michael Faraday je prvi posmatrajući uzorak sulfida srebra uočio efekat poluprovodnika sa zaključkom da se električna otpornost smanjila sa temperaturom. A Braun Karl 1874. otkriva prvi poluprovodnički efekat diode, uočivši da se struja slobodno kreće samo u jednom pravcu na tački dodira metala i kristala galena. Američki radio istraživač G.W.Pickard, Jagadish Chandra Bose i drugi, patentiraju uređaj “cat whiskers” koji je služio kao ispravljačka komponenta u detekciji radio valova. Da bi radio-signal mogao da se šalje na velike udaljenosti bilo je neophodno izumiti pojačalo električnog signala. U tu svrhu služila je vakuumska cijev koja je preteča tranzistora-elektronskog prekidača koji ima sposobnost i pojačavati električni signal. Budućnost jedne države zavisi od ovih mikroprekidača.
Reklame
Kao što smo već pomenuli, gotovo da nema proizvoda koji ne sadrži mikročip ili njegova proizvodnja ovisi o tehnologiji i sistemima kojima upravljaju računari. Razvijanjem tehnologije integralnih kola svijet je ušao u treću industrijsku revoluciju. Svi ste sigurno čuli za parni stroj i Prvu industrijsku revoluciju koja je pokrenula serijsku proizvodnju i ubrzan razvoj nauke i tehnologije, pa i imala uticaj na politiku i društvo. Ali, Treća industrijska revolucija je čovječanstvu omogućila lansiranja u svemir, upad u “Zečju rupu” svijeta kvantne fizike, razvoj robotike, medicine, eksploataciju nuklearne energije, internet, vještačku inteligenciju. To su samo neke od sfera u kojima digitalni računar igra glavnu ulogu.
Kratki historijat, ekonomija i hladni rat
Kinezi su poznati po mnogim inovacijama, kao što su: barut, kompas, vodeni točak, papir, novac. Do 19. vijeka ekonomija Kine je bila otvorenija i tržišno vođena za razliku od ekonomija europskih zemalja. Međutim, danas mnogi smatraju da je Zapad dom kreativnih biznismena i inovatora. Zašto je to tako? Neki krive inženjere,koji nisu sposobni kreativno razmišljati, dok drugi krive vladu Narodne Republike Kine, a ima i onih koji krive obrazovni sistem. Kako mogu učenici koji su fokusirani isključivo na rezultate testova ikada biti inovatori?
Da budemo pravedni, nije da vlada ne pokušava preobraziti Kinu u zemlju inovatora i postati ekonomija broj 1 u svijetu. U svom “Dugoročnom planu razvoja nauke i tehnologije” 2006. kineska vlada je obznanila svoje namjere preobrazne Kine u “inovatorsko društvo” do 2020. Gotovo 40 godina kineska vlada ulaže bogatstvo i stimulira inovacije. 1980-ih i 1990-ih Kina je kreirala "Nacionalnu fondaciju za prirodne znanosti" i program "Državnog ključnog laboratorija", te preuredila svoju "Kinesku akademiju znanosti" u sovjetskom stilu kako bi finansirala predkomercijalna sveučilišna istraživanja na recenziranoj osnovi. Na isti način na koji to radi Nacionalna fondacija za znanost u SAD. Istovremeno je država uz potporu regionalnih vlada finansirala razvoj visokotehnoloških zona za daljnju komercijalizaciju inovacija. Od 1985. od kada je razvijena prva takva zona u Shenzhenu, proširili su se do te mjere da su uobičajena postaja na službenim obilascima bilo kojeg većeg kineskog grada. Moć vlade da oblikuje početne inovacijske industrije može se uočiti u politici izgradnje vjetrenjača. 2002. godine vlada je pokrenula otvoreni proces nadmetanja za projekte vjetroelektrana kako bi podstakla konkurenciju među proizvođačima turbina. S obzirom da je strani uvoz preplavio kinesko tržište, vlada Kine je zahtjevala od državnih preduzeća, da komponente nabavljaju isključivo od domaćih firmi, èto je rezultiralo da do 2009.godine 6/10 najboljih fabrika za proizvodnju vjetroturbina budu kineske.
Reklame
Cilj plana iz 2006. jeste bio da se smanji zavisnost Kine o stranima tehnologijama. Bez obzira što vlada prepoznaje važnost sticanja neovisnosti, nije uvijek moguće ispuniti često preambiciozna očekivanja. Sa početkom jačanja ekonomije Kine, po automatizmu počinje Hladni rat između SAD i NRK, slično onom koji je obilježio drugu polovinu 20. vijeka u rivalstvu Sjedinjenih Američkih država i Sovjetskog saveza. Tako 2019. SAD uvodi sankcije kineskoj kompaniji HUAWEI, zbog sumnje na špijunažu od strane kineskih vlasti, a 2024. uvodi sankcije za još 20 kineskih kompanija zbog opskrbljivanja ruske vojske vojnom opremom. Uz dodatne mjere slabljenja kineskog tehnološkog razvitka, SAD podstiče i druge zemlje da uvedu slične restrikcije Kini i prekida lance dobavljanja kako gotovih proizvoda, tako i ključnih sirovina, prisiljavajući Kinu da sama u potpunosti proizvodi mikročipove. Kina još uvijek uveliko ovisi o staroj tehnologiji izrade mikročipova. Najveći proizvođač mikročipova je Tajvan i SAD. Međutim mogućnost proizvodnje mikročipova visoke gustoće i preciznosti, procesom litografije, moguće je zahvaljujući mašini koju jedina u svijetu proizvodi kompanija ASML sa sjedištem u Holandiji. Ali, ova mašina zahtjeva sirovine i opremu koja se proizvodi jedino u SAD-u. U konačnici u Tajvanu, Južnoj Koreji i Japanu se proizvodnja mikročipova finalizira.
Mooreov zakon nalaže, da se otprilike svake dvije godine broj tranzistora u mikročipovima udvostručuje. Samim time nove generacije mikročipova su daleko naprednije. Uvećavanjem broja tranzistora, uvećava se i “moć” mikročipa. Kao što je već spomenuto, Kina nije u mogućnosti proizvoditi zadnje visokotehnološke generacije čipova. Uticajni faktori su zasigurno geopolitika, pa i politika unutar države, lanci opskrbljivanja sirovinama, a također i "odljev mozgova". Inženjeri često napuštaju zemlju te započinju biznis za druge države.
Zanimljiva je i činjenica da zaostalost Kine u poljima elektronike nije jedini slučaj. Kina je tek 2017. uspješno patentirala mehanizam za hemijsku olovku, koji piše neprekinute linije i ne prolijeva tintu. Do skoro je proizvodnja hemijskih olovaka zavisila od uvoza mehanizma iz drugih zemalja, poput Njemačke i Japana, a proizvodnja plastičnog kućišta i finaliziranje bi se izvršile u Kini. Teško je i zamisliti da Kinezi nisu sposobni sami izumiti, već uveliko zavise od tehnologija drugih zemalja.
Zaključak: Kineska nacija je prvak u kopiranju i masovnoj proizvodnji, ali obrazovni sistem, režim države i situacija na svjetskoj političkoj sceni onemogućava Kinu da preuzme vodstvo u naprednim tehnologijama i unatoč pokušajima da bude nezavisna još uvijek je Zapad ubjedljivo u prednosti.
Izvor: bosona.net