04.06.2023. bilo je trideset godina od zločinačkog napada na humanitarni konvoj pod nazivom Tuzlanski konvoj spasa, počinjen od strane HVO-a i grupe hrvatskih civila.
Pri napadu na taj humanitarni konvoj pored pljačke vršeni su zločini mučenja i ubistva. Zločini su vršeni na području Viteza, Busovače i Novog Travnika, odnosno na prilazima Novom Travniku, naselje Rankovići.
Pripadnici Hrvatskog vijeća obrane ( HVO ) pri zločinačkom napadu na Tuzlanski konvoj spasa ubili su sedam Bošnjaka vozača, a to su: Fikret Hadžibeganović, Fikret Ademović, Mustafa Karić, Hamdija Mutišević, Hazim Grahić, Hasan Gušić i Adil Akeljić. Salku ef. Memića pripadnici HVO-a zarobili su u Busovači, a njegovo tijelo do danas nije nađeno, niti je poznata njegova sudbina. Salko ef. Memić je jedan od trojice nestalih lica iz Tuzlanskog konvoja spasa.
Za taj zločin niko do sada nije odgovarao, iako su učesnici poznati javnosti. Sinan Alić ( 1947 - 2021 ), osnivač fondacije Istina, Pravda, Pomirenje izjavio je svojevremeno: "Nevjerovatno je da cijela država zna šta se dogodilo, ko je izvršio napad, samo tužilaštva sva redom koja su vršila istrage, ne znaju. Mi ih decenijama upućujemo samo da se obrate na adresu Marinka Jurčevića, tadašnjeg vojnog tužitelja HVO-a, koji mora znati sve o ovom događaju, ali nijedno tužilaštvo to nikada nije uradilo."
Vezani članak
Sjećanje na Salku ef. Memića obilježio je Medžlis islamske zajednice Čelić sa svojom objavom o stradanju Salke ef. Memića, koju prenosimo u cjelosti.
4. juna 1993. godine napadnut je i opljačkan konvoj koji je u Tuzlu te gladne godine trebao dopremiti osnovne životne namirnice i lijekove. Uprkos svim pisanim odobrenjima Hrvatskog vijeća obrane (HVO) za siguran prolazak, tzv. tuzlanski konvoj spasa zaustavljen je i opljačkan u blizini Novog Travnika, a neki od vozača su ubijeni.
Jedinice HVO na prilazima Novom Travniku, kod Nove Bile, u naselju Rankovići napale su “Tuzlanski konvoj spasa”.
Ubijeno je sedam vozača konvoja: Fikret Hadžibeganović, Fikret Ademović, Mustafa Karić, Hamdija Mutišević, Hasan Gušić, Hazim Gragić, Adil Akeljić. Sudbina Salke-ef. Memića je nepoznata a traga se ta još tri lica ubijena u ovom napadu. Osim ubijenih u konvoju tada je opljačkan 146 kamiona, 9 kombija, 20 putničkih automobila, dva sanitetska vozila sa opremom i ljekovima, robe široke protrošnje u vrijednosti 17 miliona tadašnjih DM i oko 500 tona druge robe čija vrijednost nije procijenjena, oduzeto 1,3 miliona DM, radi se o novcu koji su razni ljudi skupljali za građane tuzlanske regije i novcu koji je rodbina slala.
Učesnici konvoja su bili iz raznih gradova sadašnjeg Tuzlanskog kantona, ali gotovo svi vozači su bili iz Tuzle, od Tuzlaka je oduzeo 22 kamiona, 2 sanitetska vozila sa lijekovima, robe i ostalog u vrijednosti jednog miliona i sedam miliona u novcu.
Salko-ef. Memić, sin Mehmedov, rođen je 14.5.1971. godine u Humcima kod Čelića. Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu završio je 1991. godine.
Rješenjem Mešihata Islamske zajednice Bosne i Herecegovine br. 2209/91, od 14.11.1991. godine, postavljen je na dužnost imama, hatiba i muallima u džematu Gornji Humci, u Odboru Islamske zajednice Brčko. Prava i dužnosti po ovom rješenju tekla su mu od 1.10.1991. godine.
Rješenjem Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini br. 02-MO-1264/96, od 8.4.1996. godine, razriješen je dužnosti.
Salko-ef. je u pratnji konvoja koji je prevozio humanitarnu pomoć zarobljen od HVO-a u Busovači i sproveden u zatvor koji se nalazio u tamošnjoj vojnoj kasarni. To je bilo u jesen 1993. godine. Muftiluk tuzlanski 26.9.1994. godine poslao je dopis gospodinu Krešimiru Zubaku, predsjedniku Federacije BiH, tražeći od njega da se obavijesti o sudbini Salke-efendije i da posreduje u vezi s njegovim oslobođenjem iz zatočeništva. Odgovora nije bilo. Nikada se nije saznalo za njegovu sudbinu.